Svatovska pjesma

Rukopisna zbirka Smajila O. Bradarića Narodne umotvorine (iz Dervente i okolice većinom) u pet svezaka, u kojoj se nalazi izdvojena svatovska pjesma, otkupljena je od vlasnika 1957. godine. Ova svatovska pjesma zapisana je u petoj svesci Bradarićeve zbirke pod rednim brojem 147. Nemamo mnogo podataka o sakupljaču, ali se po njegovim zabilješkama na marginama bilježnica može zaključiti da je bio vjeroučitelj u Derventi i da je tamo službovao između dva svjetska rata, te poslije Drugog svjetskog rata.

Pjesma je spjevana u šesnaest stihova rasprostranjenog epskog deseterca u kojima vrhuni mudrost lirskog subjekta, uočljiva u riješenosti djevojke da nepredvidive prilike, s kojima su nevjeste nerijetko suočene u novom domu, stavi na vrijeme pod svoju kontrolu. Zapravo, djevojka je unaprijed svjesna da bez dobre volje i iskrenog prijema u kući mladoženje ne postoji skoro nikakav princip koji će joj obezbijediti sigurnu sreću i blagostanje u novoj zajednici, a da utemeljene običajne prakse (boščaluci – ruho i darovi za nove ukućane) služe nekim konvencijama, kulturološki omeđenim, ali suštinski ne mijenjaju život, niti bitno utječu na sreću u konačnici.

Svatovsko-svadbena lirika predstavlja značajan dio lirskog naslijeđa svih južnoslavenskih naroda. Jedini podaci o kazivačici otkrivaju da se zvala Safija te da je 1942. godine živjela u Derventi, kada je ova pjesma i zabilježena.