Kada neevidentirana vrsta insekta sleti na vašu prozorsku dasku

Bosanski entomolozi istražuju raznolikost insekata — korak po korak

Dodati novu vrstu u entomološki spisak Bosne i Hercegovine ponekad je toliko jednostavno da Dejan Kulijer, kustos za entomologiju u Zemaljskom muzeju BiH, ne mora ni ustati od radnog stola.

Nacionalne „prvijence“ — azijsku bubamaru (Harmonia axyridis) i stjenicu borovih češera (Leptoglossus occidentalis) — zabilježio je nakon što su sletjele na prozorsku dasku njegove kancelarije. Prvi nalaz rijetke bršljanove dupljašice (Callicera spinolae) u Bosni i Hercegovini nije bio mnogo zahtjevniji: ugledao je dok je pogledom prelazio preko bršljena u muzejskom vrtu.

Bosna i Hercegovina, sa svojim netaknutim rijekama, impozantnim planinama i krškim ravnicama, prepuna je života, ali mnogo toga je i dalje nepoznato. Nacionalni faunistički zapisi imaju velike praznine,  koje su posebno izražene kod insekata u odnosu na većinu drugih životinjskih grupa. Kustosi i konzervatori često su primorani raditi s izolovanim podacima starim desetljećima, ako ne i stoljećima.

„Za mnoge grupe gotovo da nemamo nikakve podatke. Kroz historiju smo imali samo nekolicinu ljudi koji su se bavili istraživanjem insekata, i oni su bili fokusirani na određene grupe, dok su druge potpuno zanemarene. Praktično je sve novo“, kaže Kulijer, koji u muzeju radi od 2008. godine.

Njegov naučni opus u posljednjih nekoliko godina potvrđuje te riječi. Samostalno i uz podršku kolega iz zemlje i inostranstva, zabilježio je više novih vrsta moljaca za BiH, rijetku i ugroženu vrstu osolike muhe, rijetku muhu škorpiju, dvije vrste bubamara i još jednu invazivnu stjenicu. A to su samo one koje su objavljene u naučnim časopisima.

Duh Apfelbecka

Jasno je da ima mnogo toga što treba nadoknaditi. Sakupljanje i determinacija insekata u Bosni i Hercegovini doživjeli su vrhunac krajem 19. i početkom 20. stoljeća, predvođeni Viktorom Apfelbeckom — čovjekom čija sjena i danas dominira svime što se tiče beskičkmenjaka u zemlji.

Prvi kustos za entomologiju u muzeju, Apfelbeck je tokom Austrougarskog perioda sakupio više od 500.000 primjeraka insekata, čime je Sarajevo postalo svojevrsno regionalno središte entomološkog znanja. Međutim, problem koji nije jedinstven za Bosnu i Hercegovinu jeste izražena pristrasnost prema tvrdokrilcim. Tako, iako su njegove originalne vitrine i danas u upotrebi — s oko 500 vrijednih tipskih primjeraka, od kojih su mnogi, s obzirom na starost, u dobrom stanju — postoje čitavi redovi insekata kojima je potrebna ozbiljna pažnja.

(Fotografija preuzeta sa  Bdx/ Wikimedia Commons)

Rat, zanemarivanje i izgubljene zbirke

Nakon dva svjetska rata, uspona i pada Jugoslavije i, na kraju, brutalnog rata devedesetih godina, došli smo u situaciju u kojoj se široko pretpostavlja da je Bosna i Hercegovina bogata endemskim i rijetkim vrstama insekata — ali koje su to tačno vrste i gdje se nalaze, ostaje neizvjesno.

Kulijer ne može čekati da mu sve slete na prozor muzeja, ali čak i insekti koji već više od jednog stoljeća stoje u muzejskim ladicama, daleko od očiju javnosti, mogu biti vrijedan pokazatelj onoga što se danas može pronaći u prirodi.

Ogromnu zbirku trenutno proučava praktično jedan čovjek, uz povremenu pomoć studenata, što je izuzetno zahtjevno. Dodatni problem je i to što su, osim Apfelbecka, terenska istraživanja obavljali i strani stručnjaci, ali su njihovi primjerci rasuti po muzejima širom Evrope, pa nikada nisu objedinjeni i priznati kao dio entomofaune Bosne i Hercegovine. To se, kako kaže Kulijer, polako mijenja.

„Danas postoje istraživači koji putuju od muzeja do muzeja i pregledaju njihove zbirke. Povremeno objavljuju stotine novih faunističkih podataka za pojedine zemlje, zasnovanih isključivo na materijalu iz tih zbirki, za koje niko ranije nije ni znao da postoje“, objašnjava on.

Zemlja ponovnih otkrića

„Ponovno otkrivanje“ vrsta u Bosni i Hercegovini ne svodi se samo na muzejske kolekcije. Terenski rad sve češće donosi nalaze insekata za koje se smatralo da su ovdje davno izumrli. Najpoznatiji primjeri su ponovno bilježenje južnog jedrilca (leptira) nakon 50 godina i prvi nalaz karminastog plosnatog kornjaša Cucujus cinnaberinus još od 1960-ih. Da barem ima više bosanskohercegovačkih entomologa.

S obzirom na to da je Kulijer, tokom odmora, zabilježio i prvi nalaz jedne invazivne muhe za Hrvatsku (naravno, nakon što ju je prethodno evidentirao u Bosni i Hercegovini), jasno je da manjak sistematskog bilježenja insekata nije problem samo ove zemlje. Ipak, susjedne Hrvatska i Slovenija, kao članice Evropske unije, imaju olakšan pristup fondovima, posebno za „politički važne“ grupe insekata, poput oprašivača.

(Fotografija: Mick Sway )

Sustizanje Evrope

Bosna i Hercegovina je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, što znači da tokom pristupnog procesa postoje određeni izvori finansiranja, primjerice za prikupljanje podataka o biodiverzitetu na područjima predloženim za zaštitu.

Problem je, međutim, često u rokovima. Kako navodi Kulijer, bilo je slučajeva da su konsultanti angažirani da prikupe podatke u roku od šest mjeseci — period koji je ionako nedovoljan za detaljan terenski rad, a dodatno otežan činjenicom da ti mjeseci ponekad padaju u zimu, kada insekata praktično nema.

Praznine u finansiranju, krhka budućnost

Finansiranje nauke je osjetljiva tema u svim disciplinama u Bosni i Hercegovini. Ne postoji državno finansiranje nauke i kulture jer je nakon završetka rata 1995. godine privremeno dogovoreno da to bude nadležnost dva entiteta — Federacije BiH i Republike Srpske. Ono što je trebalo biti „riješeno kasnije“, nikada nije.

U Zemaljskom muzeju BiH finansijski problemi su stalna briga. Institucija je prolazila kroz periode u kojima nije mogla isplaćivati plate, uključujući i potpuno zatvaranje 2012. godine, a situacija je od tada ostala nestabilna. Trenutno muzej ima šestogodišnju podršku Kantona Sarajevo, koji pokriva oko polovinu plata za 60 zaposlenih. To je uslovljeno time da muzej služi kao akademska baza Univerziteta u Sarajevu, ali za naučni rad zaposleni se moraju pojedinačno prijavljivati na projektne grantove, uz minimalnu institucionalnu podršku, kaže Kulijer.

Za snalaženje u bosanskohercegovačkom biodiverzitetu potreban je i poseban smisao za humor, koji je Kulijer godinama razvijao. No, kada se razgovor prebaci na to šta bi uradio uz adekvatnu finansijsku podršku, odgovor dolazi brzo.

„Moramo napraviti inventar ugroženih i zaštićenih područja. Ako nemamo inventar biodiverziteta, teško je sagledati stanje na nacionalnom nivou“, kaže on.

„Najjednostavniji pristup bio bi da se prvo napravi pregled već poznatih ugroženih i zaštićenih vrsta, poput onih sa IUCN Crvene liste na evropskom ili globalnom nivou, a zatim provjeri njihov status kod nas. Nemoguće je kvalitetno štititi vrste ako ne znamo gdje se nalaze njihove najvažnije populacije.“

(Fotografija:  Picryl)

Invazivne vrste na prozoru

Kvalitetni podaci o beskičmenjacima ne predstavljaju samo osnovu zaštite prirode. Oni su ključni i za izradu strategija suzbijanja vrsta koje se šire usljed klimatskih promjena ili predstavljaju prijetnju, primjerice poljoprivredi ili zdravlju ljudi.

Zanimljivo je da su dvije vrste koje su sletjele na Kulijerov prozor među najuspješnijim invazivnim vrstama u Evropi. Ipak, osim slučajnih opažanja, ne postoji organizovano istraživanje niti nacionalna baza podataka za ovakve nove dolaske.

„Bilo je nekih projekata posljednjih godina, ali kada se oni završe — to je to. Ostane izvještaj i određeni podaci, ali ništa kontinuirano“, kaže on. „Posebno kod invazivnih vrsta važno je imati instituciju koja prati njihovo širenje u regiji, ali za mnoge vrste koje su već prisutne sada je, nažalost, kasno da se širenje zaustavi.“

Novi život za bosanske insekte

S pozitivnije strane, u toku su pripreme za obnovu stalne muzejske izložbe insekata — vjerovatno i krajnje vrijeme, s obzirom na to da se, prema Kulijerovim riječima, nije značajno mijenjala još od 1913. godine.

„Iako je naučni koncept dobar, značajan dio izloženih primjeraka je star, oštećen ili izblijedio, jer su izloženi više od 100 godina“, kaže on. „Cilj je zadržati klasični koncept izložbe, ali je modernizirati, dopuniti i osvježiti novim detaljima i primjercima.“

Nakon decenija javnog izlaganja entomofaune Bosne i Hercegovine, neki vrijedni primjerci bit će povučeni iz vitrina radi bolje zaštite, dok će noviji terenski nalazi dobiti priliku da budu predstavljeni publici. Planirane su i nove postavke o zaštiti insekata, njihovim životnim ciklusima i invazivnim vrstama, kao i o bogatoj historiji jedne od ključnih entomoloških institucija Balkana.

„Rad će se odvijati postepeno, vitrina po vitrina, diorama po diorama, s obzirom na nedostatak kadra i drugih resursa“, naglašava Kulijer.

Strpljenje i otpornost su poznate bosanskohercegovačke osobine — i morale su to biti. I dok se zemlja možda nikada neće vratiti ulozi entomološkog predvodnika kakva je nekada bila, dovoljno je približiti lupu da se jasno vide strastveni stručnjaci koji neumorno rade na tome da insekte zapadnog Balkana ponovo vrate na mapu.

Zahvaljujemo se autoru Gary Hartley na dozvoli da objavimo njegov test.

Članak je orginalno objavljen na https://medium.com/the-new-climate/when-a-new-species-lands-on-your-windowsill-a2b4c1710883