Sarajevska hagada

Ako bismo iz odškrinute riznice materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa koje se čuva u Zemaljskom muzeju BiH pokušali izdvojiti njene najsjajnije bisere, svakako ne bismo mogli izostaviti primjerak pashalne hagade, jevrejskog iluminiranoga kodeksa, širom svijeta poznatog kao Sarajevska hagada. Sama hagada (hebrejski priča, kazivanje) predstavlja jednu vrstu zbirke vjerskih propisa i predanja unesenih u molitveni red obilježavanja Pesaha, praznika kojim se slavi oslobođenje Jevreja iz egipatskog ropstva. Posebnu su važnost ove knjige imale za vrijeme održavanja obredne porodične večere – sedera, kada su svi ukućani i gosti sa knjigom u ruci iz njih čitali, ili pratili, kazivanja o putu izlaska na slobodu kao i sve što je u obrednom smislu vezano uz tu poznatu starozavjetnu priču. Predanje čitanja tekstova iz hagade u krugu porodice doprinijelo je nastanku relativno velikog broja takvih knjiga, među kojima Sarajevska hagada po svojim umjetničkim vrijednostima i historijskom značaju zauzima vodeće mjesto. 

Sarajevska hagada sastoji se od 142 lista pergamene veličine 16,5 x 22,8 cm, izrađene od izvanredno istanjene i izbijeljene teleće kože. Na prva 34 lista nalazi se 69 minijatura koje nadahnuto prikazuju stvaranje svijeta, egipatsko ropstvo, izlazak iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom i dalje, sve dok status vođe Jevreja nije preuzeo Jošua, sin Nunov. Posljednje četiri minijature predstavljaju izuzetak u smislu da nemaju direktan biblijski karakter. Na sljedećih 50 listova nalazi se tekst Hagade pisan s obje strane kvadratnim hebrejskim pismom srednjovjekovnog španskog tipa. Posljednju cjelinu knjige čini naknadno uneseni pjesničko-obredni dodatak, koji sadrži po nekoliko pjesama najslavnijih pjesnika hebrejske književnosti iz njenog tzv. zlatnog doba (10–13. stoljeće), kao što su: Jehuda Halevi, Jichak ben Jehud ibn Gijat, Salomon ibn Gevriola, Abraham ben Meir ibn Ezra i drugi. Otkrivanje Sarajevske hagade među ondašnjim historičarima umjetnosti izazvalo je veliko interesovanje jer je ona predstavljala jedan od rijetkih dokaza da je i kod Jevreja, i pored stroge zabrane iz Božijih zapovijedi (Ne čini sebi lika rezana niti kakve slike... Izlazak 20, 4), bilo zastupljeno, i to na vrlo visokoj umjetničkoj razini, figuralno prikazivanje ljudskih i životinjskih likova. Na osnovu stilske analize iluminacija i minijatura sa njenih stranica utvrđeno je da je knjiga nastala u srednjovjekovnoj Španiji, u oblasti nekadašnje kraljevine Aragon, najvjerovatnije u Barseloni oko 1350. godine – moguće kao dar za vjenčanje članova dvije poznate familije Šošan i Elzar, jer se njihovi grbovi: štit sa rozetom / ružom (hebr. – shoshan) i krilom (hebr. – elazar) nalaze na stranici na kojoj je i grb grada Barselone. 

Prema bilješci iz same knjige, ona je nakon progona Jevreja iz Španije (1492. godine) promijenila vlasnika, ali ne znamo imena ni novih ni starih vlasnika. U bilješci nastaloj 1609. godine kaže se da knjiga ne govori protiv crkve, što je vjerovatno rezultat provjere njenog sadržaja od inkvizicije. Tokom 16. i 17. stoljeća knjiga se nalazi na prostoru sjeverne Italije, što potvrđuju dvije kratke zabilješke na njenim stranicama, a kada i pod kojim okolnostima dospijeva u Bosnu, nije poznato. Njen pouzdan trag u historiji ponovo se javlja 1894. godine kada je Zemaljski muzej otkupljuje od sarajevske sefardske porodice Koen, za sumu od 150 kruna. Iz Sarajeva je poslana na analizu u Beč, odakle je, uz određene peripetije, vraćena poslije nekoliko godina. Dosljedna vlastitoj sudbini, Sarajevska hagada ni u muzejskoj zbirci ne nalazi trajniji mir. Prvih dana nakon ulaska njemačkih vojnih snaga u Sarajevo 1941. godine, njihove vlasti od tadašnjeg direktora Joze Petrovića zahtijevaju da im se preda tada već dobro poznati kožni kodeks. Petrović, uz pomoć kustosa Derviša Korkuta, uz ogroman rizik takvog postupka, uspijeva izvrdati tom zahtjevu, te se Hagada sklanja na sigurnije mjesto, prema vjerodostojnim kazivanjima, u džamiju, u jednom od muslimanskih sela na planini Bjelašnici, gdje je i dočekala kraj II svjetskog rata. Naredni pokušaj otuđivanja desio se pedesetih godina prošlog stoljeća kada su opet radnici Zemaljskog muzeja BiH spriječili krađu, da bi, nadati se, posljednji put ovaj vrijedni rukopis bio ugrožen na početku opsade Sarajeva 1992. godine, kada se Zemaljski muzej BiH našao na prvoj liniji odbrane grada i kada je doživio teška razaranja, od kojih se još uvijek nije u potpunosti oporavio. Odnedavno, Sarajevska hagada je, prvi put u svojoj prebogatoj i burnoj historiji, izložena i dostupna široj kulturnoj javnosti u posebno osiguranom prostoru, u posebnim prigodama i pod tačno definiranim uslovima.

Iznesene činjenice o Sarajevskoj hagadi, kako one do kojih se došlo analizama i istraživanjima, tako i one znane nam kroz kratke zabilješke ispisane na njenim stranicama, te kroz predanja koja je prate desetljećima, ovu knjigu čine neprocjenjivim izvorom za istraživanje kulturne prošlosti jednog naroda u stoljetnoj potrazi za domovinom, te živim svjedokom otvorenosti jednog društva i sredine, u kojima strah od drugačijeg nikada nije bio neizlječiva bolest.

Dr. sc. Mirsad Sijarić
v.d. direktor Zemaljskog muzeja BiH