Romske priče – jedan od najznačajnijih izdavačkih poduhvata u protekle dvije decenije

Iz štampe je izašla knjiga Romske priče (Zbirka I). U tvrdi uvez ukoričene su 864 stranice koje sadrže 187 priča na romskom jeziku i njihov prevod na bosanski. Knjiga je izašla zahvaljujući finansijskoj podršci Fonda otvoreno društvo BiH koji je ujedno i jedan od izdavača. Osim FOD-a, kao izdavač potpisan je i Zemaljski muzej BiH.

Radi se o dijelu priča koje je u razdoblju od 1928. do 1968. prikupio Rade Uhlik, čuveni romolog, jedan od najznačajnijih s prostora Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, koji je posvetio 70 godina svog života izučavanju i istraživanju romskog jezika.

U ovoj prvoj zbirci je njih, kako je već navedeno, 187 i radi se o pričama prikupljenim do 1952. godine. Priče su skupljane najvećim dijelom po Bosni i Hercegovini, a pričali su ih bosanskohercegovački Romi i Romkinje. Na kraju priča navedeno je ime i prezime kazivača, njegova ili njena dob te mjesto u kojem je priča zabilježena. Uhliku su priče služile za lingvistička istraživanja, ali bilježio ih je i s ciljem njihovog očuvanja. On je govor Roma iz BiH, tačnije čergaški gurbetski govor, smatrao najočuvanijim i time najprivlačnijim za istraživanje romskog jezika.

Uhlik je prikupljene priče razvrstavao u knjige, tako da ova, prva zbirka, sadrži ukupno pet knjiga.

Urednica Zbirke je dr. Hedina Tahirović-Sijerčić, također romologinja, koja je radila prepis, obradu i reviziju rukopisa na romskom jeziku, ali i reviziju prevoda tekstova na bosanski. Sam prevod radio je Ruždija Russo Sejdović.

Prepis tih tekstova na gurbetskom urađen je bez izmjena u sadržaju, samo je pismo prilagođeno romskom standardu. I u prevodu su korištena ona rješenja koja omogućavaju što doslovniji prenos kazivanja u drugi jezik, njegovu autentičnost, strukturu rečenice i značenje. Doslovnost prevoda izbjegavana je samo u slučaju vulgarizama, ali i tu djelimično.

Tu prevodilačku strategiju dr. Tahirović-Sijerčić naziva „sirova smisao-za-smisao prevodilačka strategija“, a o njoj kaže: „Prevod nastao korištenjem 'sirove smisao-za-smisao' prevodilačke strategije karakteriše jezik koji prirodno slijedi izvorni bosanski jezik, ali ne mijenja specifičnosti izraza gurbetskog dijalekta, nego ih zadržava.“

Zbirka je stoga u prvom redu prevodilački poduhvat. Njen cilj je dati uvid u original i preko originala dati uvid u prevođenje koje ima za cilj što vjerodostojniji prenos jedne kulture u drugu. Naravno, uvid u original ne služi prevodiocima i, generalno, poznavaocima romskog jezika samo da bi ga poredili s prevodom, nego i da bi uočavali karakteristike gurbetskog govora i poredili ih sa drugim poznatim im dijalektima romskog jezika. Ova zbirka ima i izvjesnu jezičku istorijsku vrijednost jer je od bilježenja prve priče koja se nalazi u knjizi prošlo gotovo sto godina tako da su se u tom periodu neminovno desile određene jezičke promjene koje će romolozima biti interesantne za istraživanje.

Kad je o prevođenju riječ, ono je detaljno objašnjeno u uvodu u zbirku, u tekstu Hedine Tahirović-Sijerčić pod nazivom „Značaj prevoda u romskom kontekstu“. Njen je i tekst na kraju knjige „Zapažanja usput“ u kojem se nalaze vrijedne bilješke o jezičkim karakteristika pojedinih priča, ali i niz informacija koje nisu u isključivoj vezi s lingvistikom, kakve su one o vremenskom okviru i prostoru unutar kojeg su priče skupljane, zatim o kazivačima, likovima u pričama i dr.

Termin održavanja promocije knjige Romske priče (Zbirka I) biti će naknadno objavljen u skladu sa preporukama i mjerama određenih od strane Kriznog stožera/štaba Federalnog ministarstva zdravstva.