Balada „Atlagići seju udavaše“

Atlagići seju udavaše,
Deset tovar blaga opremiše –
Da im seka zdravo domu dođe. 
Zdravo pošla, do pô puta došla. 
Kad su bili gorom zelenom, 
Smrze joj se devet kavadova 
I deseta od svile košulja. 
Kad su bili kod bijela dvora, 
Sve svatove u vruće halvate –
Mladu nevu u studenu sobu. 
Dolazi joj svekrva na vrata. 
Ne pita je je l' neva ozebla, 
Već joj gleda u čepera veza: 
„Fina veza ako si ga vezla, 
Fina dara ako mi ga dala!”
Dolazi joj zaova na vrata. 
Ne pita je je l' neva ozebla, 
Već joj gleda uz košulju veza: 
„Fina veza ako si ga vezla, 
Fina dara ako mi ga dala!” 
Dolazi joj jetrva na vrata.
Malog Salku nosi u naramku 
I 'vako mu majka progovara: 
„Sine, Salko, ti upitaj strinu 
Je Ii strina kroz goru ozebla 
I je li se gore nagledala
I je li se konja najahala?”
Mali Salko iz naramka pita: 
„Strina moja, jesi li ozebla; 
Jesi li se gore nagledala; 
Jesi li se konja najahala?” 
A strina mu tiho progovara: 
„Sine, Salko, jašta mi je bilo! 
Pola ruha podajte mi Salki, 
A pola mi povratite majki!” 
To izusti i dušicu pusti.

Sudbina „zlosretne nevjeste” jedan je od najčešćih motiva u bošnjačkim usmenim baladama. Varijante balade s motivom „promrzle nevjeste” nalazimo već u prvim zbirkama usmene poezije na prostoru Bosne i Hercegovine. U literaturi je poznata varijanta balade o promrzloj nevjesti u kojoj izranja glasovito prezime Vilića (feudalna porodica s područja Rame i Uskoplja): nesretna sudbina „seke Vilića” opjevana je u pjesmi koju najprije bilježi Vuk Vrčević u prvoj polovini 19. stoljeća, a kasnije i Nikola Tordinac te potonji istraživači ovog pjesništva. 

Izdvojena pjesma, spjevana u 36 stihova epskog deseterca, najrecentnije je zabilježena varijanta pjesme o promrzloj nevjesti. Dugujemo je kazivačici Habibi Sultanić (r. 1940. godine) iz Podorašca kod Konjica, koja ju je naučila usmenim putem te je na isti način prenijela dalje. U njoj se umjesto imena Vilića spominju Atlagići. Činjenica da je u varijanti iz Konjica zabilježeno drugačije prezime demonstrira ustaljenu praksu putovanja baladnog modela, koji se, shodno događanjima, pamti i prenosi te izranja u novim sredinama, gdje se javljaju slični akteri sa drugim imenima, a sve uz pomoć usmenih pjesnika kao svjedoka vremena i tradicije.