Uspavanka „Spavaj, spavaj, ako ti se drijema“

Spavaj, spavaj, ako ti se drijema,
Jer od sanka ništa ljepše nema!
Anđeli ti na san dolazili,
I lijepu ti pjesmu zapjevali.
Spavaj, spavaj, u džidžanoj beši!
Beša ti se na moru kovala – 
Kovala je četir' kujundžije.
Jedan kuje, drugi pozlaćuje
Treći meće alem kamen zlatni,
A četvrti jabuku od zlata.
Spavaj, spavaj, ako ti se drijema,
Jer od sanka ništa ljepše nema.
Tebi majka tri košulje kroji,
Koše kroji, godinice broji.

Uspavanke su lirske pjesme koje su se pjevale djetetu prilikom uspavljivanja uz bešiku ili dok bi majka na kakav drugi način pripremala dijete za san: dok bi ga držala u naručju ili ljuljala na nogama. One često sadržavaju motive koji bi, prema uvriježenom vjerovanju, trebali skrenuti zlu kob ili urokljive poglede sa djeteta. Kao važan dio folklornog života i duhovne prakse, uspavanke su prvi put zabilježene još u rukopisnim zbirkama iz druge polovine 19. i početkom 20. stoljeća.

Zapis „Spavaj, spavaj, ako ti se drijema” dugujemo kazivačici Katarini Kvesić iz Kraljeve Sutjeske. Uspavanka dolazi iz hrvatske usmene tradicije i spjevana je u metru epskog deseterca. I ona sadrži motive koji trebaju odvratiti urokljiv pogled s djeteta. Ovdje je to naglašeno ukrašena kolijevka: nju prave čudesni majstori kakve nalazimo samo na morskoj obali, kraj velike vode, koja treba odnijeti sve moguće nevolje od djeteta, a moć i magija dragog „alem kamena” i „zlatne jabuke” trebaju djetetu osigurati počinak od tamnih i teških snova, te mu donijeti sreću i blagostanje u budućnosti.